Na pakovanjima hrane bi trebalo da piše koliko vježbanja je potrebno za sagorjevanje kalorija koje ona sadrži, tvrde britanski istraživači.
Procjene da je potrebno četiri sata hoda da bi se sagorjele kalorije iz pizze ili 22 minuta trčanja za čokoladicu, stvara sliku o količini energije koja određena hrana, sadrži. Ovakvo označavanje bi ljudima pomoglo da se manje opuštaju kada biraju hranu, a cilj je borba protiv gojaznosti, ukazuje ovo istraživanje.
Prema navodima istraživača, koji su u obzir uzeli 14 studija, ovakvim obilježavanjem ljudi bi dnevno unijeli u prosjeku 200 kalorija manje. To možda ne zvuči mnogo, ali bi imalo uticaj na nivo gojaznosti.
U Velikoj Britaniji više od dvije trećine odraslih ima prekomjernu težinu ili je gojazno.
– Zainteresovani smo da na različite načine ljude pokrenemo da donesu dobre odluke o tome šta jedu i da postanu fizički aktivniji – rekao je vodeći istraživač, profesor Amanda Dali.
Ukoliko bi na pakovanjima bilo obilježeno koliko je vježbanja potrebno da se sagore kalorije, ljudi bi lakše razumjeli šta jedu i mogli bi da donose bolje odluke kada je ishrana u pitanju.
Profesorka Dali kaže da bi mnogi mogli da budu šokirani kad shvate koliko je vježbanja potrebno da se sagore kalorije iz grickalica i poslastica.
– Znamo da javnost rutinski potcjenjuje broj kalorija u hrani. Ako kupite čokoladni mafin koji sadrži 500 kalorija, na primjer, onda je to 50 minuta trčanja. Ovdje zaista nije riječ o ishrani. Riječ je o edukovanju javnosti o tome da kada konzumiraju hranu moraju da imaju i energetsku potrošnju, pa da mogu da razmisle da li zaista žele da potroše dva sata u sagorjevanju čokoladne torte ili da li je čokoladna torta zaista vrijedna toga – rekla je profesor Dali.
Britansko Kraljevsko društvo za javno zdravlje zagovara tezu da budu vidljive oznake vremena vježbanja potrebnog za sagorjevanje kalorija na proizvodima, i to što je prije moguće. Saopštili su i da bi taj korak mnogi potrošači pozdravili.
Ova vrsta obilježavanja zaista stavlja potrošnju kalorija kod pojedinca u kontekst energetske potrošnje, i znajući to, možemo djelimično da objasnimo rekordne nivoe gojaznosti sa kojima smo suočeni.
Profesorka Dali se nada da će jedan veliki prehrambeni lanac ili kompanija biti spremni da isproba nove oznake na proizvodima kako bi označavanje moglo da zaživi.