Jedne noći u novembru 1976. godine svečano je otvorena tada najviša zgrada u Visokom, djelo poznatog bosanskohercegovačkog arhitekte Zlatka Ugljena. Hotel Visoko se zvala, a na otvaranju su pjevali Safet Isović i Muharem Serbezovski. Generacije i generacije su svoju mladost provodile u centru svih dešavanja i okupljanja. Od bara do recepcije, pa liftom prema sobama imalo se svašta vidjeti i čuti.
Svi se i dan danas sjećaju usluge koja je bila nadaleko poznata, ali i restoranskog dijela, pizzerije,diskoteke, terase…
Gimnazijalci su često bježali sa časova u „snek-bar-picerijske dijelove“ tako da je jednom profesoru puko film pa je došao na mjesto bijega i progovorio: „ Ovako više nema smisla!!! Pijete pive, sokove, kafe… Vi pijete a profesora niko ne zove. Red je da i ja zovem rundu.“- a onda se nakon salvi smijeha veselje nastavilo.
Kažu da su konobari imali čudnih zahtjeva. Jedan visočki boem je tražio da se gajba pive stavi ispod šanka. Pa je onda tražio da se na tu gajbu stavi još jedna ista i popevši se na njih jer je bio niskog rasta, naručio dnevnu dozu vatrene vode.
Bio jednom i jedan boem kojeg konobari nisu gotivili pa je narudžba uviek kasnila. Kad su poletjele piksle sa kariranih stolnjaka, desio se Njutnov zakon u kojem sila masi (konobarima) daje ubrzanje.
I tako… jedna stara fotka treba nadopunu, pa je sad do Vas.
Poznati doajen ugostiteljstva i pčelar sa mednom ordinacijom Osman Hašimović opisuje fotku.
Sa desna na lijevo: stoje Limo Ahmad, Mišković Ivica, Smajić Muhamed ,Mićanović Vitomir, Buza ……. Hodžić Fuad, Krajišnik Radomir, Lepić Hamijet, Čulum Radenko, Ilić Dragan, Kokoruš Veljko. Čuče sa desna na lijevo: bračni par iz Japana, Hašimović Osman, Bajramovič Ibro, Habeš Osman, Čorina ………, Damjanovič Zdravko
Za ovu priču opet važi ona: „Ako su lagali mene i ja lažem Vas.“