Možda niste znali … da je 88% živih jezika normirano (standardizirano), među njima je i naš jezik jer ima i gramatiku, i pravopis i rječnik. Nenormirani jezici su, uglavnom, oni koje koriste manje skupine ljudi, pa kao takvi ili izumiru ili se utapaju u druge „nadmoćnije“ jezike. Standardizirani jezik je veliko bogatstvo, jer da nije tako, kroz nekoliko decenija tečna komunikacija između Cazinjana, Fočaka i Mostaraca bila bi otežana. Kada bismo malo zavirili u telefonske prepiske, vidjeli bismo svega i svačega, a pravopisa najmanje. Dobro, to je privatna prepiska i tu ne treba plaho „zabadati nos“.
Ali, kakvo bi ovo bilo štivo kada ne bi imalo „ali“? Češće primjećujem da zvanična/oficijelna sredstva informisanja (javni RTV servisi, dnevne i sedmične visokotiražne novine) naprave nepotreban ortografski ili ortoepski propust. Navodim primjer iz „Naša riječ“ gdje dva autora na istoj stranici novina, istoj lingvističkoj vrijednosti prilaze na različite načine:
>Žepačkim ulicama su prodefilovali žepački maturanti. (maturanti su iz Žepča)
>Žepčanski malinari od Vlade Zeničko-dobojskog kantona traže veće cijene svojim malinama.
Dakle, nije isto Žepče i Žepa, pa tako ni izvedene riječi nisu iste, gube semantičko značenje.
Nisam siguran da dovoljno primjenjujemo dostignute ortografsko-ortoepske standarde, a jezik je tema koja se često nađe na dnevnom redu u različitim parlamentima, s različitim ciljevima, znači da ima svoju vrijednost. Maternji jezik je najbolji jezik.
Seid Zimić