„Građanine, proljeće je, čuvaj se ljubavi!“
Džemre – riječ u turskom jeziku, koja označava talas, udar ili zračnu struju koja dovodi do postepenog popuštanja studeni u rano proljeće. Za džemre se kaže da „pada ili puca“.
I pod uticajem džemre vraća se život, izbijaju pupoljci na drveću, procvjetavaju ljubičice, visibabe, jagorčevina… Džemre je toplina Sunca i njegovih talasa u zraku, u vodi i zemlji. Kada taj topli talas dođe onda je stigao i prvi glasnik proljeća.
Prvo džemre pada/udari u havu/zrak 19. februara i to je otopljenje zraka – nema više temperaturnih minusa. Drugo pada/udari u vodu 26. februara i to je otopljenje vode i ne može više mrznuti, i treće u zemlju 5. marta i to je otopljenje zemlje, na njoj se od tada može sjediti.
Može li pasti/udariti to četvrto džemre u glavu, u čovjeka?
Ili je teže pitanje – može li to četvrto džemre udariti/pasti u glavu – od onog bi li bilo dovoljno da promijeni išta oko nas tu našu upornu i dosljednu dezorijentiranost, zbunjenost, neuređenost, zlonamjernost… da zaustavi hipokriziju – da jedno govorimo, drugo mislimo, treće radimo.
U BiH bi možda, umjesto tog, trebalo opominjati čovjeka da se na svakom koraku, u svakoj misli i svakom, i najuzvišenijem osjećanju čuva mržnje, urođene, nesvjesne, nažalost endemične…
Međutim, jesmo li, a bojim se da nismo, za takvo što još spremni.