Tako to biva kad se nekome majka razvede nakon 50 godina braka i saopšti sinu da čovjek sa kojim je živjela nije njegov otac, nego osoba sa kojom se vidjela par puta u nekim kratkim avanturama.
Turisti koji stižu u Visoko ne traže samo energiju, izlječenje i neka čuda, nego i biološke očeve.
Junak naše priče se zove Zoran, mada je u rodnom listu napisano nečitko Goran ili čak Roran.
Nema nekih podataka za koje bi se istraživački zakačio osim da mu se otac zove Rade, a prezime bi moglo biti 75 posto Vuković, mada Vukičević i Vukojević nisu isključene mogućnosti.
Otac kojeg traži mu je vjerovatno rođen u aprilu 1946. godine u okolini Visokog. Volio je nogomet i kockanje. U porodici ih je bilo 7 braće i jedna mlađa sestra.
Po riječima majke koja je inače Makedonka, ta porodica njegovog biološkog oca se raselila dijelom u Kanadu, a dio živi u Banja Luci.
Njegov biološki otac “Rade Vuković” je radio jedno vrijeme prije rata na Jahorini u restoranu “Vučko”.
Sigurni su i u neobičan nadimak. Otac mu je nosio nadimak OVCA.
Krupne je građe, visok oko 185 centimetara.
I tako… Turista Zoran kaže da mu se srušio čitav svijet i da ni sam ne zna šta da očekuje ako pronađe biološkog oca, jer je siguran da Rade Vuković ne zna da sa tom njegovom majkom iz Makedonije ima sina.
Hajde da mu pokušamo pomoći, olakšati ili otežati. Ko će ga znati?