Iako se već niz godina pitanje porodiljskog odsustva i prava žena za vrijeme njegovog trajanja pokušava jedinstveno i povoljnije urediti na nivou cijele BiH, i pored toga što su napravljene brojne analize i prijedlozi kako da se trenutno poboljša stanje, činjenica je da još uvijek nema zadovoljavajućih rezultata na ovom području. Naime, prava žena-porodilja u našoj zemlji još uvijek u značajnoj mjeri variraju, odnosno zavise od toga u kojem dijelu, odnosno u kojoj administrativnoj jedinici BiH porodilja ima prebivalište, a osnovna karakteristika koju ovaj nejedinstven sistem na nivou BiH proizvodi jeste ta da se žene-majke nalaze u neravnopravnom položaju. U ovoj emisiji govorili smo o pravima žena trudnica I porodilja u USK-a.
Kada je riječ o ostvarivanju njihovih prava za vrijeme porodiljskog odsustva, jedino zajedničko obilježje za cijelu BiH je da, za zaposlene žene, porodiljsko odsustvo traje godinu dana (ili bi barem po propisima trebalo da je tako) i u tom periodu one (kao i one koje nisu zaposlene) imaju pravo na porodiljske naknade, s tim da su iznosi tih naknada veoma različiti. Ove razlike posebno dolaze do izražaja u Federaciji BiH na nivou koje ne postoji jedinstven propis koji reguliše naknade za vrijeme porodiljskog odsustva već svaki kanton “vodi svoju politiku”. To je dovelo do takvog stanja da iznosi naknada plaće variraju od 50% do 90% prosječne plaće kantona ili plaće radnice,odnosno porodilje. Neki kantoni (Hercegovačko-neretvanski i Posavski kanton), čak, uopće ne osiguravaju sredstva za porodilje u svom budžetu, dok u drugim isplate često kasne, pa porodilje mjesecima čekaju na isplate svojih naknada.
U ovakvim uslovima poslodavci su ti koji preuzimaju na sebe teret naknade plaće ženi-majci, s tim da je važno napomenuti da to nije njihova obaveza, s obzirom na to da je federalnim propisom regulisano da se naknada porodiljama trebao sigurati iz budžeta kantona. Isto tako, činjenica je da poslodavac u privatnom sektoru (za razliku od javnog sektora) nije obavezan da ženi – porodilji za vrijeme trajanja porodiljskog odustva isplaćuje razliku njene plaće, što znači dodatnu diskriminiciju za žene koje rade u privatnom sektoru.
Osim toga, činjenica je i to da Zakonom o radu u FBiH, žene – porodilje nisu zaštićene od otkaza ugovora o radu, pa i za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva,te zbog straha da ne izgube svoj posao često i ne koriste svoja prava u punoj mjeri.
Ženi koja je na porodiljskom odsustvu za vrijeme trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme poslodavac ne može otkazati ugovor, ali nakon isteka roka na koji je ugovor zaključen, radni odnos jednostavno prestaje, tj. Poslodavac ničim nije obavezan da produži ugovor o radu sa zaposlenicom koja je na ugovoru na određeno I ninakoji način nije zaštićena.
Generalno, ovakvo neuređeno stanje, ali i niski iznosi naknada u pojedinim kantonima djeluje demotivirajuće kada je u pitanju povećanje nataliteta u našoj zemlji,koji je, po posljednjim statistističkim izvještajima, konstantno u padu. U pokušaju da se spriječi “bijela kuga”, postoje i takve incijative da se na federalnom nivou formira porodiljski fond iz kojeg će se osigurati određene beneficije za novorođenu djecu. Npr. Za prvorođeno dijete beneficija u iznosu do 5.000 KM, za drugo i treće dijete do 10.000 KM i sl. Međutim za sada sve je na nivou incijative, kako bi se moglo reći da se void briga o toj kategoriji žena, ali na žalost kao i većina pozitivnih inicijativa ostaje ne dovršena tako da ostaje da se vidi da li će išta od toga na kraju zaživjeti. Konkretno na ovu temu ćemo govoriti i u jednoj od narednih naših emisija, kada budemo govorili o diskriminaciji majki sa troje i više djece.
Činjenica je i da BiH ima obavezu da uskladi sistem socijalne sigurnosti i zaštite sa evropskim standardima ali sve to ide veoma sporo.
Za potrebe ove emisije govorio je Adnan Mešanović ispred centra za Socijalni rad, zatim Sandra Jašarević, te Sabina i djevojka koja nije htjela otkriti svoj identitet.
U našoj anketi čuli smo i mišljenje građana Bosanske Krupe, Ključa, Sanskog Mosta i Bihaća o tome da li se poštuju prava porodilja i trudnica, a oni su odgovorili na sljedeći način:
Na pitanje: Jesu li trudnice i porodilje našeg kantona zadovoljne svojim položajem?
18 posto je odgovorilo sa da, a 82 posto sa ne.
Na pitanje: Da li su za položaj trudnica i porodilja odgovorni poslodavci ili zakonodavac ?
36 posto je odgovorilo poslodavac, a 64 posto zakonodavac.
I na pitanje: Da li se po vašem mišljenju pad nataliteta bilježi zbog:
Razgovarajući sa našim sagovornicima za ovu emisiju može se zakljućiti da je većina stanovništva svjesna da stanje porodilja i trudnica nije na zadovoljavajućem nivou što se tiče njihovih prava. Kantonalna vlast, ali i na nivou Federacije i države svojim postupcima i donešenim pravilima i zakonima baš i ne daju utisak da im je nešto posebno i stalo do ovog problema, odnosno do pada natalitea u državi. Za potrebe ove emisije razgovor sa predstavnicima Ministarstva zdravstva USK-a nažalost nismo uspijeli obaviti zbog organizacionih problema i nemogućnosti druge strane da sudjeluje i potpomognu realizaciju ove emisije. Poboljšanje stanja trudnica i porodilja zaposlenih i nezaposlenih u USK-u bi svakako bilo veća angažiranost vlasti, kako u donošenju novih propisa tako i u kontroli provođenja tih propisa.