Uz pravoslavni Božić, Vaskrs je zasigurno najveći praznik za sve hrišćane, kako u našoj zemlji tako i u cijelom svijetu. Vaskrsnuće Isusa Hrista se tradicionalno obilježava i u porodici Ferzanović iz naselja Zbilje kod Visokog, gdje se supružnici Vladimir i Čedomirka trude da održe sve običaje vezane za ovaj hrišćanski praznik.
“Kao i svim hrišćanima, Vaskrs je za nas jedan od najvećih i najbitnijih dana u godini, dan kada slavimo Hristovo vaskrsnuće. Po starom običaju, šaraju se jaja, a mi to još uvijek radimo po ‘starinski’, odnosno šaramo jaja voskom i pisaricom. To nažalost rijetko ko još radi, pošto je sada nekako sve modernizovano, šara se, rekao bih svim i svačim – travama, flomasterima i slično. Mi to i dalje radimo tradicionalno, bojimo ih u crvenu boju, boju koja simbolizuje Hristovu krv”, govori Vladimir Ferzanović te ističe kako se još uvijek rano sjeća dana kada je kao dijete bio dio obilježavanja Vaskrsa.
“Kada smo mi bili djeca, radovali samo se svakom Vaskrsu. Za nas djecu su šarena jaja uvijek predstavljala radost i veselje. Skupljali smo najtvrđa jaja, a ono čije bude najtvrđe, to jaje se ostavljalo kao ‘čuvar kuće’. Sjećam se odlazaka familiji, posebno djedovima i bakama, jer sve je bilo veselo i u ozračju Vaskrsa. Sada je nažalost sve više komercijalizovano”, dodaje.
Vaskršnje liturgije se u Visoko služe u Hramu sv. Prokopija, ali zbog trenutnog broja vjernika u ovom gradu, to ni izbliza nije kao što je prije bilo.
“Prije je naravno bilo puno svečanije. Obično se išlo u crkvu na Veliki četvrtak. Stariji su uglavnom postili, posebno uoči Vaskrsa, dok smo mi kao djeca nastojali, barem su nas tako odgajali, da se posti barem posljednju sedmicu uoči Vaskrsa. Naravno, poseban događaj je bio odlazak u crkvu na Vaskrs. Tada je to bio najsvečaniji događaj, crkva je bila puna, vjernici zajedno okupljeni, mi djeca razdragani i sretni. Sada je to sve drugačije. Naša crkva, odnosno zajednica u Visokom ima jako mali broj vjernika, tako da to ni blizu nije slično prijeratnim vremenima. Ali i dalje ne damo da se prekine obilježavanje naših praznika i dolazimo u naš Hram sv. Prokopija čineći tako i crkvu i zajednicu živima”, rekao je Vladimir.
“Prije korone smo farbali 700-800 jaja, a sada je taj broj znatni manji”
Njegova supruga Čedomirka se svake godine “bazira” na bojenje jaja i pripremanje svečanog ručka, ali u posljednje dvije godine se itekako osjeti uticaj pandemije koronavirusa, kako po broju ofarbanih jaja tako i po gostima.
“Pored jaja, prave se razna jela i kolači, odnosno svečani ručak. Mi smo inače, poslije rata, ali i prije ove pandemije, znali ofarbati u prosjeku 700-800 jaja te ih podijeliti rodbini i komšijama. Jajima su se posebno radovala djeca u našem komšiluku, a generalno smo Vaskrs, kao i ostale praznike, slavili upravo sa našim najbližim komšilukom. Nažalost, zbog aktuelne situacije, prošle godine smo farbali znatno manje, oko 200-300, a slično će biti i ove godine. Zbog pandemije nema mnogo kretanja i druženja te je samim tim i manja podjela jaja. Nadamo se da će ovo zlo što prije proći i da ćemo već od narednog Vaskrsa ponovo moći nesmetano biti sa našim prijateljima i komšijama”, objasnila je Čedomirka.
Inače, porodica Ferzanović već dugi niz godina je poznata po uzgajanju začinskog bilja i sa tom poljoprivrednom djelatnošću su poznati širom naše zemlje, tako da za svaki praznik dobiju mnoštvo čestitki, kako ističu, sa svih strana svijeta.
“Moram još naglasiti da i bez obzira na zaista teško stanje u cijelom svijetu, ne damo da nam običaji nestanu, a kod nas je poznata i izreka – Neka selo izgori, ali neka običaj ostane”, poručio je Vladimir Ferzanović.
RTV Visoko/Visoko.co.ba/Naša riječ/Neven Krajišnik