Drage sestre i braćo! Poštovani čitatelji!
Svetkovina Uskrsa ponovno donosi među nas drevni i uvijek novi navještaj:
Isus Krist je uskrsnuo! Učitelj i Gospodin, živ i opipljiv – pobijedio je smrt.
Odjek toga događaja prije više od dva tisućljeća krenuo je od Jeruzalema i sve do dana današnjega. Kršćani svoju vjeru temelje upravo na tome događaju.
Središnja poruka Uskrsa glasi: Posljednju riječ ima život, a ne smrt. Nama, ljudima ovoga vremena, svakodnevno je potrebna ta poruka. Potrebno je buđenje nade i ohrabrenja. Dvije godine pandemije, rat u mnogim dijelovima svijeta, klimatske promjene i ekološke katastrofe, potresi i poplave, gospodarska kriza, velika poskupljenja,… Sve to donijelo nam je puno frustracije i malodušnosti, smrti i tuge, straha i nesigurnosti.
Realno promatrajući svijet oko sebe i globalno, možda nam se čini da trenutno prevladavaju tamni oblaci. Nemamo čvrstih odgovora na brojna pitanje zašto je sve to tako?! Kao odgovor mi kršćani vjerujemo da patnja i križ imaju smisao.
Zajedno želimo doživjeti istinski Uskrs. Uskrs se ne krije iza fraza poput „nije sve tako loše“ ili „sve će biti dobro“. Uskrs nije ni vjerska glazura – šarena jaja, lijepi ukrasi ili raskošna trgovačka ponuda kojom se zakriljuju patnje svijeta. Nije to ni utjeha pobožnim riječima kojima se prikrivaju problemi. Slavlje uskrsnih događaja otkriva smisao i ljubav kojima je osmišljena patnja – pa i u ovakvom svijetu.
Nije lako odagnati strah i tjeskobu ovog vremena. Dogodilo se to i najbližim Isusovim učenicima. Razbježali su se ispod križa.
Očekivali su da će njihov Učitelj učiniti čudo i promijeniti društvenu situaciju njihovog naroda. Njegove riječi o ljubavi i Božjoj dobroti odjednom su pale pred strašnom patnjom i smrću. Mi se često osjećamo tako kada nam umre netko drag ili kada nam se poruše životni planovi. A puno je križeva koji nas pritišću i razočaravaju. Muči nas opće stanje u svijetu, državi, gradu, vjerskoj zajednici, radnim kolektivima, krugu prijatelja, među rodbinom, u obiteljima, …
Svakodnevno, na svim područjima u društvu uviđamo kako nam vladari ovoga svijeta ne umiju i ne mogu dati mir i sigurnost. To nas obeshrabruje te se ne usudimo podići pogled. Više volimo ostati u svojim sve užim – granicama i skrivati se u svojim strahovima.
Uredu je osjećati strah i strepiti nad sobom i svojom obitelji. Zato su nam potrebni ovi dani slavlja i vjere. Naslanjamo se na Isusovu muku i patnju, oslanjamo se na Njega u danima umora i beznadnim događajima.
Isus nosi svoj, moj i tvoj križ i hodi s nama na putovima gdje smo udaljeni jedni od drugih, traži naše snuždeno lice i razočarano srce. On je postao naš suputnik i supatnik, slobodno i bez prisile.
Uskrs nam ne daje lake i brze recepte. Ipak, biti čovjek vjernik, znači imati snage izdržati sve dane, živjeti sve događaje, prihvatiti sve osobe naše sredine i svijeta koji je često nehuman, nepravedan, taman, beznadan, pun bolesti i smrti. Uskrs nas čini odgovornim: svatko od nas treba postati vjerodostojan svjedok živoga Krista.
Neka nas slavlje Uskrsa potakne da progledamo te budemo dio i radosti i nade. Da umanjimo tugu i strah današnjih ljudi. Taj zadatak nikada ne završava. Svatko od nas vjerom može umanjiti zabrinutost ljudima u nevolji. Pokazujmo to kroz konkretnu pomoć onoliko koliko možemo. Imamo toliko prigoda svuda oko sebe u raznim dobrotvornim akcijama i drugim aktivnostima, a i pojedinačno.
Poruka Uskrsa: Život pobjeđuje smrt! Svjetlo prevladava tamu! – putokaz je i odrednica da se hrabro suočavamo sa životom – upravo takvim kakav jest danas. Oni koji nemaju nadu su doista mrtvi. Mi to ne želimo biti.
Učinimo svijet pun radosti i nade. U takvom svijetu ne bojimo se radovati životu jer znamo da patnja i smrt nemaju zadnju riječ. Isus je uskrsnuo. To znači: iz groba je probudio sve naše strepnje i razočarenja te nam darovao novi život!
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Fra Franjo Radman, gvardijan i upravitelj župne ekspoziture