Evropska sedmica imunizacije obilježava se u posljednjoj sedmici aprila, osnovni cilj je podići svijest javnosti o značaju imunizacije, osigurati tačne i pouzdane informacije, vratiti povjerenje dijela roditelja u imunizaciju, te u konačnici postići odgovarajući procent imuniziranih da bi se održao kolektivni imunitet protiv zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem.
Kalendar na prijedlog Zavoda za javno zdravstvo FBiH donosi federalni ministar zdravstva. U FBiH obavezno je vakcinisanje protiv 10 zaraznih bolesti: difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize, ospica, rubeole, zaušnjaka, tuberkuloze, hepatitisa B i bolesti koje uzrokuje Haemophilus influenzae tip b.
„Imunizacija je za sve nas zdravstvene radnike najveći domet u medicini jer smatramo da se imunizacijom preveniraju mnoge bolesti, tako da ima i javno-zdravstveni značaj i ekonomski značaj jer i djeca manje obolijevaju, manje se zaražavaju i oni koji nisu vakcinisani. Dokazano je da su mnoge bolesti iskorjenjene zahvaljujući imunizaciji. Vakcinacija se provodi od početka, po rođenju, dijete dobije vakcinu protiv tuberkuloze, hepatitisa i žutice“- izjavila je za RTV Visoko, prim. dr. Amira Trbonja Zukić.
Istakla je na nužnost redovite imunizacije djece kako se ne bi ponovo javile bolesti koje su iskorijenjene.
„Neželjenih efekata uvijek ima, postoje određene popratne pojave kod određenih vakcina, ne kod svih. Normalno je da se nakon vakcinacije mogu pojaviti određene nuspojave. To može biti znak da tijelo reaguje na vakcinu i da stvara antitijela. Sada se daju jako kvalitetne vakcine, mislim da su puno kvalitetnije nego što su prije bile. Ima ljudi koji odbijaju, mi nastojimo da utičemo na njih, ali ako neko izričito odbija mi tu ne možemo ništa, savjet je svakako da se što više ljudi informišu i da slušaju šta stručni ljudi poručuju“ – priča nam doktorica.
S navršenim prvim mjesecom života dojenčad trebaju primiti drugu dozu HBV vakcine, s navršena dva mjeseca života dojenčad primaju prvu dozu kombinovane vakcine protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i bolesti uzrokovane s Haemophilus influenzae tip b (DTaP‐IPV‐Hib vakcina).
U četvrtom mjesecu života dojenčadi se daje druga doza kombinovane vakcine DTaP‐IPV‐Hib, a sanavršenih šest mjeseci života dojenčad primaju, u istoj posjeti doktoru, treću dozu kombinovane vakcine DTaP‐IPV‐Hib i treću dozu HBV intramuskularno. S navršenih 12 mjeseci života, tj. nakon navršenog prvog rođendana, djeca primaju vakcinu protiv ospica, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina).
U drugoj godini života djeci se daje prva održavajuća doza (revakcina) kombinovane DTaP‐IPV‐Hib vakcine, ako je od treće doze DTaP‐IPV‐Hib vakcine prošlo najmanje šest mjeseci.
U petoj godini života djeci, koja su vakcinisana prema ranijem kalendaru obavezne imunizacije, daje se prva revakcinacija kombinovanom četverovalentnom vakcinom DTaP‐IPV. U šestoj godini života djeca primaju MRP revakcinaciju.
Djeca do polaska u školu trebaju primiti dvije doze MRP vakcine, odnosno primjeran MRP vakcinalni status treba što prije realizirati, pri čemu razmak između MRP primovakcinacije i revakcinacije, ako do tada nije realiziran uobičajen raspored davanja MRP vakcinacije, minimalno treba biti 30 dana. U 14. godini života realizuje se revakcinacija kombinovanom vakcinom, tj. niža doza za difteriju i anatoksin tetanus.
U završnom razredu srednje škole ili do navršenih 18 godina života provodi se dT revakcinacija, ako u završnom razredu osnovne škole djeca nisu primila dT revakcinu, prema objašnjenju kalendara imunizacije.
Vakcinacija je najbolja mjera kojom se utječe na smanjenje obolijevanja od zarazih bolesti.
Amra Čosić