Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u nedjelju, 7. maja, obilježava Dan džamija, u znak sjećanja na dan kada je u Banjoj Luci 1993. godine minirana Ferhadija džamija. Ovog dana se podsjeća i na agresorsko rušenje svih ostalih džamija, mesdžida, tekija, turbeta i drugih vjerskih objekata.
Institucije i organizacione jedinice Islamske zajednice će Dan džamija obilježiti prigodnim aktivnostima u okviru jednomjesečne manifestacije „Dani džemata i džamija“, a danas je u džamijama u Bosni i Hercegovini održana hutba čiji je autor muftija mostarski Salem-ef. Dedović.
Njegovu hutbu Agencija MINA prenosi u cijelosti:
„U kalendaru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kao važan datum je 7. maj. Taj datum ustanovljen je kao podsjetnik na bremenito vrijeme u našoj novijoj bosanskohercegovačkoj povijesti, kada su sistematski od strane agresorā na našu zemlju rušene i naše lijepe džamije, ali i svi drugi prepoznatljivi simboli bošnjačke duhovnosti, kulture i umjetnosti.
Sedmog maja 1993. srušena je Ferhad-pašina džamija u Banjoj Luci, naša prepoznatljiva džamija i kulturno dobro pod zaštitom države i UNESCO-a. No, bez obzira na izniman stepen njene kulturne vrijednosti pod “međunarodnom zaštitom” što je bio slučaj i sa Starim mostom u Mostaru, to nimalo nije omelo agresore u njihovim rušiteljsko-mrziteljskim nakanama da udare na takvu ljepotu i oskrnave je.
Njihov krajnji cilj bio je da potpuno unište i zatru višestoljetnu kulturnu raznolikost ove zemlje kao njeno najveće bogatstvo i prepoznatljivi princip na kome je opstajala kroz svoju povijest. Uprkos svemu, nije im to pošlo za rukom i neće im, ako Bog da, poći za rukom.
“I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.“ (Ibrāhīm, 46)
Banjalučka Ferhadija je obnovljena i ponovo je prepoznatljiv simbol naše vjere i slobode u tom gradu. Obnova Arnaudije džamije, također u Banjoj Luci, posljednje u nizu od 16 porušenih banjalučkih džamija, privodi se kraju.
Islamska zajednica je uz pomoć svojih džematlija i vakifā uspjela da obnovi brojne džamije, mesdžide i mektebe, te vakufske objekte koji služe za održavanje vjersko-obrednih službi u njima i edukaciju (poučavanje vjeri djece, mladih i svih generacija muslimana). Islamska zajednica je sa svojim džematlijama u mnogim gradovima, naseljima i selima unaprijedila svoju infrastrukturu, ostvarujući tako uvjete za kvalitetno odvijanje vjerskog života. Odgovornost naspram našeg višestoljetnog nasljeđa posebno je iskazana obnovom naših džamija u njihovom izvornom obliku. Na tom planu trebamo i dalje biti istrajni i davati maksimum da sačuvamo ono što je starina, a ujedno je i neprocjenjiva vrijednost, gdje svakako posebno mjesto zauzimaju naša stara mezarja i nišani s vrijednim natpisima na njima.
Draga braćo,
obnovljene džamije i svi drugi naši objekti izgrađeni i stavljeni u funkciju vjersko-prosvjetnog, odgojnog i kulturnog života obavezuju nas da im se dužna i trajna pažnja daje, a to znači da u njima ima aktivnosti, okupljanja svih generacija muslimana i muslimanki u onome što je korist i dobro za njihov osobni vjernički život i rast u vjeri.
Prema obnovljenim džamijama u našim džematima koji su pretrpjeli progon i stradanje (namjerno ne upotrebljavam izraz povratnički) treba da imamo posebnu odgovornost. Nju ćemo na djelu ispoljiti tako što će naši veliki džemati iz unutrašnjosti svojim zijaretima (obilascima) na godišnjem nivou ili još više i češće, dati podstrek da naše džematlije u istočnoj i zapadnoj Hercegovini, u čitavom Podrinju i istočnoj Bosni, Semberiji, Banjalučkoj regiji i drugdje, osjećaju da smo doista jedan džemat i jedna zajednica koju je Poslanik, a.s., okarakterizirao ovom sviješću:
„Primjer vjernikā u njihovoj međusobnoj ljubavi samilosti i saosjećajnosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostali organi mu se odazovu u groznici i nesanici“.
Podsjetimo se da je naš plemeniti Poslanik po dolasku u Medinu pristupio izgradnji džamije koja će služiti da bude mjesto ibadeta, ali i mjesto koje okuplja, povezuje i zbližava zajednicu muslimana. I danas je značajan broj bosanskohercegovačkih gradova i mjesta čije su džamije i prateći vakufski objekti praktički jedina mjesta ozbiljnog organizovanja, susretanja i objedinjavanja našeg naroda. Upravo su to oni džemati i zajednice koje zovemo povratničkim, a oni su suštinski i stvarno autohtoni džemati koji čuvaju kontinuitet našeg višestoljetnog postojanja i organiziranog djelovanja i kao zajednice i kao naroda. Vjernička svijest o tome mora biti snažna i senzibilna, bez ikakvih dilema. Jedni smo drugima najpreči i jedni smo drugima najbolji oslonac.
Džamija je oaza vjerničkog smiraja i pune slobode. Božija je to kuća koja u dunjalučkom vrtlogu daje smiraj i okrepu našim dušama. Ona je izraz naše slobode i prava da slobodno manifestiramo i u punini živimo svoju vjeru i tvorimo svoju kulturu. Zato te naše duhovne utvrde slobode s puno volje i ljubavi treba da razvijamo. A zato nam je potrebna dobra organizacija i predani ljudi kakve pamtimo da su ih naše džamije uvijek imale, a koji su svu svoju energiju ulagali da u našim džamijama bude ugođaj, ljepota, red i poredak. O takvim insanima kazivao nam je Muhammed, alejhi selam, poučavajući nas da „džamije imaju domaćine s kojima se meleki druže, pa ako su odsutni, meleki se o njima raspituju, a ako su bolesni, meleki ih obilaze, ako im šta treba meleki im pomognu.“
Draga braćo,
Muhammed, a.s., jedne prilike slikovito je pokazao kako međuljudski odnosi u džematu (zajednici) muslimana treba da se grade, kazujući nam „Pravovjerni (muʼmini) su poput jedne zgrade (građevine) čiji dijelovi povezuju jedni druge” pa je onda spleo prste jedne ruke s drugom rukom, pokazujući kako to treba izgledati.
Osnov za uspjeh naše organizacije i rada u džematu jeste povjerenje. Povjerenje je osnova djelovanja i uspješne realizacije svih naših poslova, ideja, kratkoročnih i dugoročnih planova. Na tom polju trebamo predano raditi; graditi povjerenje koje se među muslimanima, ali i u čitavom našem društvu pokušava potkopavati. Ne smijemo dozvoliti da nas ta opaka boljka zahvati, pa da sumnja, podozrenje i neiskrenost budu ispred vjere i povjerenja u brata, prijatelja, džematliju i čovjeka kao unikatnu individuu u Božijem stvaranju.
Nikakvo otuđivanje iz zajednice vjernika i zanemarivanje obaveze podržavanja zajednice u našem malobrojnom narodu na ovoj kugli zemaljskoj i u takvome nenakolonjenom okruženju i raspoloženju susjedā, ne može nam biti od koristi. Svevišnji Gospodar nas usmjerava da djelujemo u proaktivnom pravcu “… Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“
Treba da budemo motivirani za rad i aktivizam u našim džematima, da svojim učešćem u radu džemata razvijamo i unapređujemo zajednicu.
Ova naša Islamska zajednica naše je zajedničko dobro i kvalitetan je institucionalni okvir za sve organizirane oblike vjerskog života i islamske edukacije, za sve generacije muslimana i muslimanki.
Jedna divna mudra izreka kaže: ”Ništa na ovome svijetu nije moguće uraditi bez čovjeka (čovjekovog truda), ali ništa trajno nije moguće sačuvati bez postojanja institucije.“
Islamska zajednica jedna je od institucija našeg naroda koja pruža moralnu okrepu i obnovu i pojedincima i grupama, njena je misija da bude u službi svoga naroda, da ga educira, odgaja i moralno popravlja i uspravlja. A to je stalno potrebno i čovjeku i zajednici; imati moralnu okrepu, usmjerenje i motivaciju da kroz život hodimo hrabro, dostojanstveno i slobodno.
Molimo Svevišnjeg Gospodara da nam u srcima ojača ljubav prema našim džamijama, da nas nadahne u predanom radu u džematu i zajednici i da nas pomogne da budemo dosljedni u našoj vjeri. Amīn“.
RTV Visoko/MINA