Neformalna grupa građana odala je počast trojici stradalih dječaka koji su 13. februara 1993. godine od ispaljene granate iz pravca Čekrčića u Naselju Luke smrtno stradala dok ih je nekoliko teže i lakše povrijeđeno.
Život su tada izgubili Kemal (Nazif) Veledar rođen 27.05.1981. godine, Ermin (Zahid) Suljagić rođen 09.06.1981. godine i Emir (Erdoan) Zečević rođen 14.11.1982. godine. Na zgradu u blizini koje se desio ovaj masakr postavljena je spomen ploča kao znak sjećanja na stradale. Građani su poližili cvijeće i Fatihom i minutom šutnje odali počast stradalim nakon čega se prisutnima obratio Adnan Jašarspahić u ime neformalne grupe građana.
„13. februar 1993. godine je najgori dan u mom životu, odrastao sam ovdje i sva moja raja je također ovdje. Ova tada djeca su samo par godina mlađa od mene, hvala svima koji su danas tu, volio bi da ovo postane tradicija, da se možda pokrene neka inicijativa da ovaj most ovdje dobije neki pravi smisao i dobije pravo ime da nikad ne zaboravimo ni Ermina, ni Emira, ni Kemicu jer oni će zauvijek biti u B1, B2 i našem Naselju Luke“- izjavio je Adnan Jašarspahić.
„Šta reći, rana i bol ostaju, dok je čovjek živ nosi se sa tim. 31 godina je prošla a kao da se sve jučer desilo. Može se suosjećati svako, ali onaj ko je doživio to zna kako je i šta je, i kakva je to bol koja ostaje za cio život. Bilo ne ponovilo se i niko ne doživio.“- sa suzama u očima priča nam Zahid Suljagić, otac stradalog Ermina.
Nadamo se da će narednih godina biti nastavljeno obilježavanje ovakvih godišnjica uz podršku većeg broja građana kao podsjećanje na dešavanja od 1992. do 1995. godine, kada su agresorske snage masovno činile zločine nad lokalnim stanovništvom na teritoriji cijele BiH. Prilikom činjenja ovih zločina, agresori nisu gledali ko je žrtva, niti su birali lokaciju koju napadaju. Napadali su civile, djecu, žene, starce, te su bombardirali, palili i rušili vjerske i zdravstvene objekte.
Amra Čosić
