N1: Od golog asfalta do visočkog čuda – Priča o Elvedini Muzaferiji

Elvedina Muzaferija ispisala je historiju bh. skijanja. Nakon vrhunskih rezultata u Svjetskom i Evropa kupu, stigla je i nagrada Olimpijskog komiteta Bosne i Heregovine. Ipak, o odricanju i veličini uspjeha, najbolje svjedoče oni koji je prate od samog početka – porodica i ponosni Visočani.

O tome šta je prethodilo historijskom poduhvatu Elvedine Muzaferije do sada se malo govorilo. A trebalo je više – jer skijanje se u visočkom naselju Mulići vježbalo čak i na golom asfaltu. Zato je danas jedna od ovih kuća krcata blistavim svjedočanstvima odricanja, ne samo Elvedine nego cijele porodice.

“Sretni smo, ja evo sad kad sjedim pored svega ovoga baš sam ponosna, kada znam da je svaka trka na koju smo išli, čekali u cilju i navijali… Samo mi znamo kroz šta smo prošli i hvala Bogu da je došlo do ovog. Nije to samo za našu užu porodicu, općenito i za tetke, nane, svi su uključeni – ovo je kao neki obiteljski poduhvat”, priča Kanita Muzaferija, Elvedinina sestra.

Dok gotovo žmireći gledaju utrke i čekaju nove poduhvate, pred očima su najjasnije slike Elvedininog djetinstva.

“Ona je išla u Visoko u školu, a svaki dan je otac uzima poslije škole. Ako je prva smjena, vozi je u Sarajevo, iz Sarajeva ide s kombijem na Bjelašnicu. Završi s treningom na Bjelašnici, pa se onda vraća – ako je popodne škola, onda ode ujutru na skijanje pa popodne u školu. Iz Visokog svaki dan ići za Sarajevo, sad je sve blizu i brže, ali prije nekih petnaest-dvadeset godina to je bila velika razlika. Bilo je svega, vraćala se umorna, pa školske obaveze, htjela je sve da stigne, najviše bi tako spavaj u kombiju, da se odmori“, otkriva Kanita.

Uspomene nisu rezervisane samo za porodičnu kuću. Sa zidova obližnog restorana vise Muzaferijina obilježja startnih pozicija, i baš tu zatičemo njenu tetku.

“Teško je izgledalo, ja ujutru dođem na posao u šest sati, pola sedam, Elvedina već ide da trči. U ta doba sva djeca spavaju. Nije nikad imala ni za igru, ni za šta, samo je trenirala i radila”, kaže Dženana Šabić, Elvedinina tetka.

Dok se porodica prisjeća ogromne žrtve, Visočani su odlučni u tome da jednu od svojih omiljenih sugrađanki posmatraju kao – čudo.

Da nam priča o bh. šampionima ne nedostaje i u budućnosti, Muzaferija se već uveliko trudi.

“Sjećam se prošle godine, u šestom mjesecu, kada smo realizovali zajedno sa Olimpijskim komitetom Bosne i Hercegovine ‘Olympic days’ za djecu šestih razreda osnovnih škola, između ostalih sportista i Elvedina Muzaferija je ovdje došla da se druži sa dječicom. Pravo lijepa priča, drago mi je da naša omladina može da ima takve uzore”, kaže Evelina Čehajić, programski menadžer parka Ravne 2.

Imali bismo ih i više – da skoro svaka priča o uspjehu nema isti početak: Nadljudski napor pojedinca u sistemu koji će ga prepoznati tek nekad kasnije. Olimpijski komitet Muzaferiju je nagradio sa 10 hiljada KM. Danas ju je primio član Predsjedništva BiH Denis Bećirović koji je rekao da će s ogromnim zadovoljstvom podržati Elvedinu Muzaferiju u njenoj daljoj sportskoj karijeri i takmičenjima.

N1

povezani članci

Najnovije