Povodom Nove hidžretske godine, reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović dao je intervju za portal Radiosarajevo.ba.
Ovim povodom govori o značaju hidžre u historiji islama i poukama koje iz te značajne teme u prošlosti jedne od najznačajnijih svjetskih religija možemo izvući za današnjicu.
Upućuje snažnu poruku u povodu stradanja palestinskog naroda u Gazi, koje ne prestaje. Govori o značajnim aktuelnim temama u bosanskohercegovačkom društvu i državi Bosni i Hercegovini, uključujući i predstojeće obilježavanje 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima, “svesrpskom saboru” i “srpskom svetu”, otvorenim nasrtajima na državu Bosnu i Hercegovinu i njezine institucije, ali i zabrinjavajuću činjenicu da “sve više građana osjeća neizvjesnost i strah od obnove sukoba”.
Poručuje kako je međureligijski dijalog ključan i poziva predstavnike Srpske pravoslavne crkve (SPC) da uvide posljedice nekih aktuelnih stremljenja. Ideali i želja za slobodom
Uvaženi reisul-ulema, dr. Kavazović, razgovaramo u povodu Nove hidžretske 1446. godine, kakve poruke ovaj značajan događaj u historiji islama nosi sa sobom i kako te poruke iščitavati danas, u našem vremenu i prostoru?
Reisul-ulema: Ovaj svijet je sazdan od kretanja. Na njemu je sve prolazno i zato na njemu nema mirovanja. Povijest ljudskog roda je razapeta između potrebe za hidžrom, preseljenjem i ljubavi prema domu, domovini, svojim korijenima.
Početak muslimanske ere se veže za događaj preseljenja poslanika Muhameda, a.s., koji je zbog svoje vjere, potrage za mjestom gdje bi slobodno ispovijedao svoj monoteizam sa svojom porodicom i prijateljima napustio rodni dom.
Njegova hidžra nije bila zbog ovozemaljskih potreba, nego zbog većeg ideala u kojeg je vjerovao i želje za slobodom.I danas u svijetu opće užurbanosti, borbe za “boljim životom” i onim prolaznim podsjećanje na hidžru nas uči kako u životu vrijedi imati i ideale koji nadilaze naše sitne ljudske prohtjeve, te kako se za njih treba biti spreman žrtvovati.
Dugo se popušta destruktivnim agendama
U kakvim okolnostima muslimanski vjernici, ponajviše Bošnjaci, dočekuju Novu hidžretsku godinu i koji su izazovi pred njima?
Reisul-ulema: Kao i većina drugih građana i naših komšija. Neodgovorni ljudi i neodgovorne politike, na šta smo na vrijeme upozoravali, doveli su nas u period neizvjesnosti i nesigurnosti koji mi osjetimo među našim ljudima i koji nije bez osnova.
Dugo se popušta destruktivnim agendama, predugo ih pokušavaju odobrovoljiti, na račun interesa građana i budućnosti ove zemlje. Odsustvo bilo kakvih efikasnih politika koje su alternativa trenutnom stanju su sada došle na naplatu.
Ništa ne ukazuje da ideologije koje su uzrokovale zlo devedesetih gube podršku među elitama ili da međunarodni akteri imaju dovoljno hrabrosti da se s njima obračunaju. Trideset godina nakon agresije i genocida je nadam se dovoljno da se shvati šta je problem ovog dijela svijeta i da bez poraza tih isključivih i netolerantnih ideologija i politika hegemonije nema progresa ovdašnjih naroda niti stabilnosti ovog dijela regiona.
Mislim da smo na vrhuncu krize i da je najpotrebnije da svi budemo svjesni opasnosti situacije, da oni koji su odgovorni imaju pripremljene mjere i politike kako bi se odgovorilo na bilo kakvu avanturu koja bi prijetila ponavljanjem genocida i novih sukoba. Mir je najveća vrijednost i on se mora sačuvati od onih koji nas ucjenjuju ratom, ako im ne dopustimo da u miru postignu ono što nisu mogli u ratu.
Nakon Gaze neće među nama biti nevinih.
I ovu Novu hidžretsku godinu, kao i prethodne bajrame, Palestinci u Gazi dočekuju u oknostima agresije i pokušaja istrebljenja, koliko Vas to žalosti i kako do mirnih rješenja?
Reisul-ulema: Teško je naviknuti se na ovakav svijet u kojem svi glasovi širom svijeta koji se čuju, a koji pozivaju na zaustavljanje ubijanja nevinih i nezapamćeno i sistematsko razaranje Gaze, nemaju skoro nikakvog utjecaja na one moćne i ohole.
Mi u Bosni smo navikli na neefikasnost međunarodne zajednice i Ujedinjenih naroda, ali sve što se dešava u Gazi prijeti da uništi i ono malo krhkog međunarodnog poretka i prava koji nam je osiguravao kakav takav mir u svijetu.I još gore i pogubnije, sve ovo uništava našu vjeru u ljudskost, u humanost, u to da svaki život vrijedi isto i da svako ljudsko biće ima istu čast i dostojanstvo.
Mir ćemo postići kada nam svaki život bude vrijedio isto i kada svačije pravo bez obzira na porijeklo, vjeru, boju kože, moć ili bilo koji drugi marker identiteta bude jednako vrijedan.
Kur’anski je princip u 90. ajetu sure En-Nahl: “Zaista Allah zahtijeva (naređuje) da se svačije pravo poštuje (pravdu), dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje (brine), a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje”. Nakon Gaze neće među nama biti nevinih.
Rezolucija je bila historijska prilika za srpski narod
Razgovaramo uoči obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici. Ovogodišnja komemoracija dolazi nakon značajnog događaja, usvajanja Rezolucije o genocidu u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija (UN) 23. maja. Istovremeno, u samoj Srebrenici svjedočimo nastojanjima da se taj grad trajno izbriše s mapa ukidanjem njenog imena. Šta je nama, ali i svijetu danas Srebrenica?
Reisul-ulema: Mislim da je usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici bila historijska prilika za srpski narod kako bi se suočio sa prošlošću i osudio one politike koje su nam svima uzrokovale toliko zla devedesetih i koje su dovele do genocida. Bila je to prilika da sa tim zlom raskrste za sva vremena.
Ne razumijem zašto tu priliku nisu iskoristili.Naprotiv, oni su svojom kampanjom suprotstavljanja Rezoluciji (kojom su se suprotstavili i odavanju priznanja žrtvama i uzimanju pouke za buduće generacije) dodali samo još jedno poglavlje u knjizi njihovog beščašća.
I ova sramna inicijativa o navodnoj promjeni imena kako bi sakrili istinu i pobjegli od toga da se suoče sa svojim zlom je samo čitavom svijetu pokazala sa kakvim monstruoznim politikama i ljudima mi ovdje živimo.
To je u rangu onih koji su po nekoliko puta prekopavali masovne grobnice ili svezane dječake odvodili širom Bosne i strijeljali kako bi kasnije lažirali da su stradali u ratnim dejstvima.
Politike mržnje i podjela će biti poražene, bh. društvo će ozdraviti
Evo, govorimo o dijalogu. Koliko danas postoji iskrene volje za uspostavljanje međureligijskog dijaloga kao jednog od temeljaca mira na ovim prostorima?
Reisul-ulema: Ono što trebamo imati na umu je da je u ovoj zemlji toliko toga dobrog što, nažalost, ne dobija priliku da se vidi, da dođe do izražaja od onih politika i neodgovornih pojedinaca koji čine sve da spriječe bilo kakvu normalizaciju odnosa u ovoj državi i među narodima.
Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini ima brojne lokalne podružnice i mi smo na njihov rad posebno ponosni kao i na činjenicu da među našim ljudima širom zemlje nema problema koji se generišu kroz medije i nažalost kojima doprinose neki vjerski lideri usko povezani sa političkim elitama. Ovdje se oduvijek živjelo zajedno i to nama nikada nije problem.
Mi vidimo koliki se trud ulaže da se razbije jedinstvo bosanskohercegovačkog društva i koliko je ono ipak otporno. To nam daje nadu da će onog dana kada politike mržnje i podjela budu poražene ovo društvo brzo ozdraviti.
Kako gledate na sve izraženije nasrtaje na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, u novije vrijeme izražen kroz koncept takozvanog “mirnog razdruženja” koju zastupa Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta RS. Koliko ovi pristupi zabrinjavaju muslimanske vjernike s kojima sigurno svakodnevno komunicirate? Koliko zabrinjavaju i Vas, i u kojoj mjeri je naš mir ugrožen?
Reisul-ulema: Već sam rekao da mi osjetimo kako sve više građana osjeća neizvjesnost i strah od obnove sukoba. Otvoreni planovi o secesiji, majorizaciji nesrba u tzv. “srpskom svijetu” i na pola teritorije Bosne i Hercegovine i sada priča o nekom razdruživanju nisu više samo politike koje se tiho provode nego su to sada zvanični dokumenti koji su potpisani i usvojeni ili će biti usvojeni ne samo na nižim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini nego i u susjednoj Srbiji.
Mislim da je odlučno i jedinstveno suprotstavljanje svih dobronamjernih domaćih i međunarodnih institucija i aktera destruktivnim i destabilizirajućim politikama režima u Beogradu i njegovog satelita u Bosni, bez obzira radili to oni po instrukcijama nekih centara moći u svijetu ili ne, jedini put da se održi stabilnost i mir.
Pozivam odgovorne i zrele ljude u SPC
Ovi događaji dolaze nakon “svesrpskog sabora” 8. juna 2024. godine kojeg je, zanimljivo je, podržala i Srpska pravoslavna crkva. Ovaj događaj je iskorišten za pokušaj stvaranja de facto “nove stvarnosti” gdje se pod izgovorom raznih prava i “specijalnih veza” nastoje snažnije povezati susjedna zemlja i polovica države BiH, na način mnogo širi od saradnje unutar jedne etničke skupine. Kako vidite ulogu Beograda i vrha SPC? Da li neko želi zidati nove nesreće ovih područja? Koliko sve to zabrinjava?
Reisul-ulema: Naravno da nas brine. Ali mislim da ne bismo trebali biti zabrinuti samo mi. Od vjerskih institucija očekujemo više odgovornosti. Oni bi trebali zajedno s nama da nude bolju budućnost svim našim članovima i pripadnicima i da svoje stavove temeljimo na univerzalnim vrijednostima koje naše vjere naučavaju.
Nažalost, to nije slučaj i to je veći problem čak i od politika koje su prolazne i koje već na idućim izborima mogu, ako se građani uvjere da ih ne vode u prosperitet, biti poražene.
Vjerski odnosi su dublji i oni imaju dalekosežne i dugoročne posljedice i zato ja pozivam odgovorne i zrele ljude u SPC-u da budu svjesni posljedica svojih politika i da se vrate ideji međureligijskog dijaloga i komšijske saradnje na vrijednostima koje naučavaju naše svete knjige.
Nakon “svesrpskog” sabora sve je jasno
Koliko Vas brine ili možda ohrabruje pozicija probosanskih snaga u sudarima sa atacima na bosansku državnost. Postoje li tu pravi odgovori na krizu koja se i iz svijeta posmatra sa sve većom zabrinutošću? Ako ne, zašto je tako?
Reisul-ulema: Ako ima još neko u Bosni i Hercegovini ili međunarodnoj zajednici kome nije jasno kuda nas ove politike vode onda mi imamo drugu vrstu problema.
Nakon “svesrpskog” sabora sve je jasno i sada je samo pitanje kako dalje. Brine me odsustvo ozbiljne analize implikacija ovih postupaka i usvojenih dokumenata i jasne kontramjere institucija Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice.
Ne bi bila dobra poruka građanima ove zemlje a posebno Bošnjacima da državne institucije i postojeći pravni i sudski okvir ne mogu odgovoriti na otvoreni secesionizam i hegemoniju koja se planira nad svim nesrbima. To može pokrenuti procese kojima niko neće moći upravljati.
RTV Visoko/Radiosarajevo.ba