Borac za istinu “perom i kamerom” ili bolje rečeno „tastaturom i word dodacima u kojoj se kritički osvrće na sve negativne pojave u krajevima koje sad moderno zovu „Region“, bez kodnog imena, a sa pravim Dragan Bursać, promovirao je štivo u kojem vjerovatno ima razloga za činjenicu da je zaprimio 17 prijetnji smrću, „popio“ dva puta teške batine, ostao bez automobila kojeg su polupale nikad pronađene osobe. Iz Banjaluke se preselio u Bosanski Petrovac. Tamo živi i radi. Osim što piše, bavi se poljoprivredom i stočarstvom.
JU Gradska biblioteka „Visoko“ i pozitivna radna energija koja odnedavno pojačano isijava iz bibliotekarske ekipe na čelu sa Ajšom Šahinović prepoznala je da društvo u kojem živimo vapi za ovakvim ljudima koje su političke elite pomakle na životne margine. I njih i nas.
Sjajna promocija pred oko 250 ljudi, pretežno mladih.
Oni koji čitaju (gutaju) zapise Dragana Bursaća, Srđana Puhala, Faruka Šehića, Zorana Kesića i drugih su najmanji dio onih koji glasaju na izborima.
Političari su pokupovali medije, a društvene mreže ostavili kao ventil za pražnjenje sloboda i kritike koje im ne mogu nauditi. Ok, nađe se poneka emisijica i za pobrojane kritičare, ali sve je to alibi za navodne medijske slobode bez cenzure.
Baš zbog toga, Youtube ga dođe ko „Hajd park“ kod Engleza gdje se svašta može reći i ostati nekažnjen. Staneš na kamen i kritikuješ nekažnjeno. FB, twiter i slične mreže…
Sve to neće promjeniti stanje u ex-yu državama.
U nadi da će primjerci „PTSP spomenara“ Dragana Bursaća stići do biblioteke (prodani su greškom), ostaje pohvala za bibliotekarsku ekipu na čelu sa Ajšom Šahinović koja saburli koracima u saradnji sa gradonačelnicom Amrom Babić, preporađa kulturna dešavanja u Visokom i budi iz sna usnulu čitalačku populaciju koja vratove iskrivi na mobitelima tražeći nove Bursaće.