Svakodnevno čujemo i vidimo teške sudbine, toliko teške da čovjeku razum stane. Ljudskost nam ne dozvoljava da samo ravnodušno posmatramo, jer insan empatiše sa tim ljudima, pokušava na sve načine da pomogne.
Hvala Allahu, evo godinama već armija dobrih i humanih ljudi sve ovo drži na svojim plećima. Sama organizacija, komunikacija, potraga za jetimima, razgovor o njihovim potrebama, apel, prikupljanje sredstava i svega onog što je potrebno porodicama i organizovanje posjete kao sami vrhunac svake priče, nije ni malo lahak posao. Ljudi u ove stvari ne idu iz obaveze, ovo je čista želja i snaga volje da se po svaku cijenu pomogne. Upravo ovo opisuje naše aktiviste sa Buka. Padalo, puhalo, grmilo, sijevalo, ostavljaju svoje obaveze i voljom Gospodara pronalaze potrebne. Jutrošnja vožnja odvela ih je do Gornje Lukavice.
Irnesa Bečirović je mlada majka od 37 godina koja je prije dvije godine iskusila veliku bol za voljenim suprugom. Sa samo 46 godina života preselio je iznenada i ostavio iza sebe tri sina, tri viteza hrabra u godinama kada im je otac najpotrebniji. Ali nema ništa snažnije i jače od volje Svevišnjeg, Njegove odluke ne smijemo preispitivati, to jednostavno tako bude. Sve je to ova hrabra majka prihvatila i lavovski se bori da sinove izvede na pravi put, da im pruži život kakav je potrebno da imaju sva djeca.
Teško je, preteško, jer oni nemaju primanja, žive samo od dječijeg doplatka. Najstariji Šaban ima 12 godina, Arif 10 i Safet 7 godina. Njima je potrebno sve, a prioritet im je šporet i drva. Njihov stari šporet je progoren, a drva nemaju nikako. Toliko je stresno napisati sve ovo, a kako je tek doživjeti i proživjeti ova iskušenja? Kako objasniti djetetu od 7 godina zašto je hladno u kući? Kako? Postoje li prave riječi? Ne postoje, zaista je ovo snažan teret kao da stijena grudi steže.
Zahvaljujući dobrim insanima koji se rado odazovu na apel i rado pomognu potrebnim, Humanitarci sa Buka danas su obradovali ove jetime sa 1.600 KM, kako bi kupili šporet i drva. Pomogli su im i sa odjećom, obućom, ruksacima i školskim priborom, slatkišima i osnovnim životnim namirnicama.
Veselo i razdragano su dočekali svoje goste, došla im je njihova nafaka koju je propisao Svemogući, taman da je između dva brda njihova nafaka će naći put do njih. Zato dobri ljudi, svi skupa dovimo Tvorcu Nebesa i Zemlje, da nas uputi prema onima kojima smo potrebni, da im pokušamo olakšati svakodnevnu borbu i možda ih izvesti iz mrkle i tegobne sudbine koju trenutno proživljavaju. Jer On je taj koji sve može, a mi smo samo robovi koji se pokoravaju Njegovoj volji.
Humanitarci sa Buka