Svaki peti ili šesti u mjesecu važni su za penzionere, ali s penzijama koje su među najnižima u regiji te svakodnevnim poskupljenjima ne mogu pokriti ni osnovne potrebe. Kako preživljava najugroženija kategorija?
Penzioneri u Bosni i Hercegovini umjetnici su preživljavanja.
Dan isplate penzije čekaju s nestrpljenjem, no kada počnu plaćati račune i kupovati osnovne životne namirnice, kao i lijekove, ne ostane im gotovo ništa. S tek nekoliko stotina konvertibilnih maraka teško je biti matematičar.
– Teško onome ko živi od penzije. Penzioner sam, živim sam, nekako sastavljam kraj s krajem, ali ne može svako. Dođe ti da staviš bijelu plahtu i prosjačiš. Eto, na što se svede ta mirovina – kaže Mahmut Alagić, prenosi BHRT.
– Platiš struju, vodu, smeće… Ostane ti 200 maraka za život. Nema tu više, još ako si od nekoga posudio pa dok vratiš. Nema tu života – priča Asim Mašić.
Zbog niskih primanja sezonsko voće za većinu penzionera postaje luksuz, a mnogi kažu kako ne bi mogli preživjeti da im nije djece koja žive u inozemstvu. A cijene rastu…
– Sve je skupo, ljudi s tim ne mogu živjeti, a raditi se ne može. Sve boli, noge, ruke… – riječi su penzionerke Đule Okanović.
U Federaciji Bosne i Hercegovine penziju za august prima više od 400.000 penzionera. Najniža iznosi 538 KM.
-Penzioneru više ne treba postaviti pitanje kako živi. Kad ustane, sam sebe pita kako će preživjeti današnji dan, a da ne kažem mjesec… S minimalnom penzijom to je umijeće. Danas počinje kupnja lijekova, pa gdje je ogrjev i ostalo. Ako neko misli da je komad hljeba život penzionera, grdno se vara – ističe Mirsad Terzić, predsjednik Saveza udruženja penzionera Unsko-sanskog kantona.
Neki nose poneki ceker u ruci, gotovo uvijek prazan. U njemu sigurno ima najviše sjećanja na protekli život i uspomene na dostojanstvo koje su imali.
A kada se plate režijski troškovi, kupe lijekovi, za život malo kome šta ostane. Za one koji primaju i najniže penzije ovaj mjesec će biti i najdulji.
(A.S./BHRT)