U ponedjeljak, 5. juna 2023. godine obilježena je 31. godišnjica stradanja 22 stanovnika sela Lješeva u općini Ilijaš. Po direktivi ratnog predsjednika srpske općine Ilijaš Ratka Adžića, a predvođeni Vasilijem Vidovićem Vasketom odlikovanim Šešeljevim četničkim vojvodom iz Podlugova, te Marinkom Vidovićem nekadašnjim policajcem pripadnici srpskih snaga počinili su ovaj zločin 5. juna 1992. godine. 11 dana nakon zločina ubijene su zatrpali u masovnu grobnicu čija ekshumacija je izvršena 1996. godine i time je ujedno otvorena prva masovna grobnica u Bosni i Hercegovini.
Krajem 2021. godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Draškić Ranka i Manojlović Save. Optuženi se terete za ratni zločin počinjen nad stanovnicima bošnjačke nacionalnosti sa područja Lješeva, kao i odvođenje i progon više stanovnika bošnjačke nacionalnosti sa područja Lješeva ali i Ilijaša u logore u Podlugove. Optuženi se terete da su kao direktni izvršioci lično učestvovali u odvođenju i ubistvu žrtava. Proces suđenja optuženima vodi se pred Sudom BiH od marta 2022. godine, kada su se na prvom pretresu izjasnili da nisu krivi. Brane se sa slobode.
Krajem prošle godine Tužilaštvo BiH je podiglo, a Sud BiH potvrdio optužnicu i protiv Marinka Vidovića i Pere Vujovića zbog zločina koji su počinili nad stanovnicima Lješeva. Prema optužnici koju je objavilo Tužilaštvo BiH, Vidović je bio komandir Interventnog voda, a Vujović pripadnik tog voda i oni se terete se da su 5. juna 1992. godine zajedno sa drugim osobama izvršili napad na stanovnike Lješeva bošnjačke nacionalnosti, tokom kojeg su paljene kuće i hapšeni civili i odvođeni u logor, a 22 stanovnika su ubili.
Lješevo je selo koje se spominje i u optužnici Vojislava Šešelja i Radovana Karadžića, a čiji sudski proces se vodio pred Haškim tribunalom za međunarodne ratne zločine. Vojsilav Šešelj i Radovan Karadžić proglašeni su odgovornim za ubistva bošnjaka sela Lješeva, te mučenje i okrutno postupanje prema zatočenicima iz Ilijaša u Podlugovima i Semizovcu.
U okviru programa akademski glumac Mirza Mušija izveo je monodramu “Batonov govor – Devet šehida”. Potom su se učenici Kampusa Perzijsko – bosanskog koledža iz Lješeva simboličnim ispuštanjem bijelih balona prisjetili nevino stradalih žrtava.
U okviru programa prisutni su mogli pogledati izložbu fotografija, dokumentovane izveštaje međunarodnih medija o ubistvima u Lješevu, fotografije nastale na dan ekshumacije, odlomke iz dnevnika Izeta Avdukića jednog od ubijenih stanovnika Lješeva koji je pisao samo nekoliko sati prije zločina koji se desio, te porodična stabla 22 šehida i svih njihovih potomaka.
“Na ideju da dokumetujemo različite materijale došli smo prošle godine, a ove godine samo smo dopunili kolekciju. Posebno bih izdvojila jedan pano u okviru ove izložbe, na kojem smo radili duži period i na kojem možete vidjeti porodična stabla naših šehida i svih njihovih potomaka. Naime, srpski agresori su 5. juna 1992. godine ubistvima pokušali izbrisati postojanje Bošnjaka – muslimana u selu Lješevu. Zatrti sjeme nekom narodu isto je što i poreći i izbrisati njegovu vezu sa precima. Cilj nisu ostvarili, jer u 2023. godini brojimo 145 potomaka šehida. Od toga 40 djece, 69 unuka i 36 praunuka”, kazala je Nermina Lemezan, kćerka šehida Lješeva i članica Organizacionog odbora manifestacije „Da se ne zaboravi Lješevo 5. juni 1992.- 5. juni 2022. godine.
Ovaj svirepi zločina preživjelo je dvoje ljudi. Zahida Masnopita kojoj su taj dan ubijena dva sina, suprug, dva brata i više članova uže porodice. Zahida je preselila na ahiret 2004. godine. Drugi preživjeli je trenutno zaštićeni svjedok u procesu koji se vodi pred Sudom BiH. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, u periodu od 1992. do 1995. godine Lješevo je dalo još 17 života. Na području općine Ilijaš ukupno je 315 šehida, kao i 45 osoba za kojima ilijašani još uvijek tragaju od čega su dvije iz Lješeva.
Kako bi spriječili od zaborava i kako bi prenosili historiju na mlađe generacije, u okviru ove manifestacije, u petak 2. juna u Lješevu održan je historijski čas za 80 učenika srednjih škola sa područja općine Ilijaš. Učenicima su prezentovani motivi i razmejre ovog zločina, ne da bi mrzili nego da bi spoznali istinsku prošlost kako se nikad više ne bi ponovio zločin.