Vaskrs je najveći hrišćanski praznik, a toga dana je Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih, pobjedio smrt i svim ljudima darovao vječni život.
Za najveći hrišćanski praznik u srpskom narodu su zastupljeni zanimljivi običaji.
Vaskrs najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja.
Farbanje vaskršnjih jaja
Jedan od najljepših i najradosnijih običaja, koji prethodi Vaskrsu, ali bez kojeg se sam vaskršnji dan ne može ni zamisliti, jeste farbanje jaja.
Po ustaljenoj tradiciji, vaskršnja jaja se farbaju na Veliki petak, na dan kada ništa drugo ne radi, već su sve misli vjernika upućene na strašni događaj Hristovog nevinog stradanja i poniženja na Golgoti i Jerusalemu.
Simbolika farbanja jaja vrši se u spomen na događaj kada je Marija Magdalena Mironosica putovala u Rim da propovijeda Jevanđelje i posjetila cara Tiberija. Tada mu je, u znak pažnje, kao novogodišnji poklon, predala crveno jaje i pozdravila ga riječima “Hristos Vaskrse”.
Jaje je simbol obnavljanja prirode i života i predstavlja radost i za one koji ga daju i za one koji ga primaju.
Druga priča kaže da je Marija Magdalena tri dana nakon Isusovog raspeća posjetila njegov grob i da je tom prilikom nosila korpu sa kuhanim jajima kako bi podijelila ženama koje tuguju. Kada je stigla, kamen sa ulaza u grobnicu je bio pomjeren, a grob prazan. U tom trenutku su jaja u korpi promjenila boju u crvenu.
Isusova majka, Marija Bogorodica je bila prisutna na raspeću svog sina na Veliki petak, a prema jednom od predanja, sa sobom je ponijela kuhana jaja, na koja je kapnula krv sa Isusovih rana, koja je jaja obojila u crveno.
Drugo predanje glasi da je Marija, preklinjući vojnike da budu manje okrutni prema njenom sinu, poklonila svakom po jaje, a da su njene suze padale na jaja i bojila ih u specifičnu crvenu boju.
Crvene boja kao simbol za čuvarkuću
Prvo jaje se uvijek farba u crvenu boju i potom ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa da bude “čuvarkuća”. Za njega se vjeruje da ima posebnu moć da čuva ukućane i donosi sreću i blagostanje.
Ovo jaje se ponekad zakopavalo u dvorište ili polje jer se vjerovalo da štiti usjeve. Ipak, prilikom rukovanja čuvarkućom trebalo je biti oprezan jer se vjerovalo da bi bilo kakva greška donijela lošu sreću.
Također, crvena boja simboliše Spasiteljevu, nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja, boja hrišćana i crkve.
Kada farba jaja, domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u posudu sa vodom, u kome će kuhati i farbati jaja, dodaje malo osvećene vodice – vaskršnje ili bogojavljenske.
Pored farbanja, jaja se mogu i šarati raznim tehnikama, među kojima je najzastupljenije pisanje i crtanje voskom prije samog farbanja. Perom za pisanje, ili nečim sličnim, na jaje se nanosi topljeni vosak. Najprije se pero zagrije na plamenu svijeće, pa se onako vruće umače u vosak, a potom se voskom po jajetu piše i crta.
Pošto vosak ne prima boju, poslije, prilikom farbanja, na jajetu ostaju bijele nacrtane figurice i slova. Na jajetu se obično piše X.V. i V.V. (Hristos Vaskrse i Vaistinu Vaskrse), crtaju krstići, cvjetići i druge figurice.
U novije vrijeme, izrađuju se naljepnice od papira ili plastike i one se mogu ljepiti na jaja.
Vaskršnja trpeza i slavlje
Kada svane dan Vaskrsenja Hristovog, sa svih tornjeva pravoslavnih hramova, dugo, zvone sva zvona, i javljaju dolazak velikog praznika.
Domaćin sa djecom odlazi u crkvu na svetu vaskršnju službu. Poslije službe, narod se međusobno pozdravlja riječima “Hristos Vaskrse” i “Vaistinu Vaskrse”. Taj pozdrav traje sve do Spasovdana.
Kad se dođe iz crkve kući, svi se ukućani međusobno pozdravljaju vaskršnjim pozdravom i ljube. Domaćin onda pali svijeću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na molitvi, predaje nekom mlađem kadionicu i ovaj kadi cijelu kuću.
Ukoliko se ne umije otpjevati vaskršnji tropar, naglas se čita “Oče naš” i druge molitve koje se znaju napamet, ili se čitaju iz molitvenika. Poslije zajedničke molitve, ponovo, jedni drugima čestitaju Vaskrs i sjedaju za svečano postavljenu trpezu.
Prema običaju, Vaskrsu je prethodio sedmonedjeljni vaskršnji post, najduži u godini.
Jedan od običaja je da se na Vaskrs jedu janjetina i govedina jer janje simboliše samog Isusa, a ovo je jedna od četiri simbolične životinje koje su se javile u vizijama proroka Jezekilja i apostola Jovana Bogoslova. Ipak, ukoliko bi Vaskrs pao prije Đurđevdana nije se jelo janjeće meso.
Za Vaskrs se mijese i posebni hljebovi. U istočnoj Srbiji i nekim dijelovima Vojvodine peku se lepine s umetnutim cijelim jajetom – kovržanjak, koje su međusobno razmjenjuju sa prijateljima.
Tucanje jajima i darivanje
Na stolu stoji ukrašena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jedno jaje, a za njim svi ukućani. Tad nastaje veselje i takmičenje čije je jaje najjače.
Prilikom tucanja izgovara se, također “Hristos Vaskrse” i “Vaistinu Vaskrse”.
U cijelom hrišćanskom svijetu, pa i kod Srba, za Vaskrs je vezan običaj i darivanja jajima. Toga dana, ako gost dođe u kuću, prvo se dariva farbanim jajetom, pa se onda poslužuje ostalim ponudama.
Na Vaskrs se prvo jede kuhano vaskršnje jaje, a onda sve ostalo jer je običaj da se prvo valja omrsiti upravo jajetom.
U nekim našim krajevima, sačuvan je dirljiv običaj, da se farbana vaskršnja jaja nose na grobove preminulih predaka.
Drugi običaji i vjerovanja
Običaj da se ukućani ujutru na Vaskrs umiju vodom u koju je prethodno stavljeno crveno obojeno jaje, također se zadržao u nekim krajevima.
Postoji i vjerovanje da djecu treba dotaći vaskršnjim jajetom – da budu crvena i zdrava tokom godine.
Na Vaskrs valja ustati u ranu zoru, ali ne treba zaspati prije ponoći jer će se, prema vjerovanju, u protivnom spavati cijelog ljeta i ništa se neće postići.
U nekim selima južnog Banata, Bačke i Srema na Vaskrs su se palile svijeće na prozorima u ulicama kroz koje je prolazila litija.
Pored tucanja jajima, na dan Vaskrsa se kriju jaja i slatkiši po dvorištu i u kući, pa djeca traže skrivene poklone.
RTV Visoko/Avaz.ba