Reuf Aždahić, Visočanin sa holandskom adresom, u svom rodnom gradu spominje se kao “visočki Djed Mraz”.
Iako je svoju čaršiju napustio 1995. godine često se vraća, a nikada ne dolazi “praznih ruku”. Veoma je skroman kada priča o svemu što je učinio za svoj grad i državu, a toga ima jako puno.
Tokom agresije na BiH Aždahić je branio svoju domovinu i u augustu 1992. godine je ranjen.
– Bila je to minobacačka granata i još uvijek imam dva gelera u glavi. Nakon oporavka i dalje sam se borio i branio svoj grad, svoju zemlju. Međutim, 1995. godine odlučio sam, zajedno sa svojom suprugom, napustiti Visoko i Bosnu i Hercegovinu. Uvidio sam da ovdje nema perspektive i društva koje bi odgovaralo mojim standardima. Nisam gledao na ekonomsku situaciju već prvenstveno na odnose među ljudima – priča Aždahić za Faktor, dodajući da se nije mogao pomiriti sa situacijom u kojoj se našla naša država.
Danas Aždahić živi sa suprugom i kćerkom u holandskom gradu Steenwijk, a radi u holandskoj pošti, PostNL.
– Kada sam došao zaposlio sam se kao poštar, pomalo sam napredovao, završio i školu, a sada sam šef i vodim tim od 140 ljudi. Pored toga sam predsjednik košarkaškog kluba Red Giants Meppel. Mi igramo u Promotie Divisie, u drugoj holandskoj ligi – ističe Aždahić.
Jedne prilike tokom posjete Visokom čuo je da košarkaški klub nema lopte za treninge, to mu je bilo neobično, te je odlučio da im kupi lopte.
– Kada sam to ispričao mom prijatelju Stanley ter Wal on mi je rekao da moramo nešto više učiniti za taj klub. Od tog momenta sve je krenulo. Počeli smo se organizirati i prikupljati sredstva. Pomažemo i nekim gradovima u Hrvatskoj s obzirom da i tamo imam puno prijatelja. Prošle godine smo opremili nekoliko škola i sportskih kolektiva u Hrvatskoj – priča naš sagovornik.
U BiH su u ovih osam godina dostavili puno donacija u nekoliko bh. gradova, ne samo u Visoko.
– Dostavili smo nekoliko šlepera opreme, sportskih rekvizita, lopti, dresova, igračaka, opreme za sportske dvorane. Za vrijeme poplava dostavili smo pakete pomoći za nekoliko stotina domaćinstava. Opremili smo sportske sale u nekoliko škola u BiH. U visočki vrtić smo dostavljali igračke, krevetiće, stolice i sprave za igru vani – kazao je Aždahić.
Tri godine Aždahić je sa svojim prijateljima organizirao odlazak i učešće djece iz Visokog, članova FK Čaja, na jednom od najvećih evropskih UEFA turnira u fudbalu.
– Svake godine iz BiH ugostimo oko 40 – 50 djece, gdje im osim učešća na turniru organizujemo dosta zabave, posjete zoo vrtovima, bazenima, zabavnim parkovima. Vodili smo ih čak i u službenu posjetu Ajaxu. Nekoliko puta sam dovodio i svoj košarkaški klub u Visoko na turnir – kazao je Aždahić.
Djeca, članovi košarkaškog kluba iz Holandije su skupljali novac za pomoć djeci iz Visokog, a i u sve druge projekte su uključeni ljudi koji nemaju nikakve veze sa Bosnom.
– To su uglavnom moji prijatelji i kolege iz Holandije. Neki su sa mnom i dolazili u BiH. Naravno da sam sve ovo ne bih mogao postići. Jedan od najvažnijih ljudi u ovim projektima je svakako Stanley ter Wal, te ljudi iz Red Giantsa. U Holandiji je vrlo normalno da se volontira. Ljudi se vrlo lako uključuju u projekte ako vide da su dobri i organizovani. Volontere za moje projekte pronalazim bez problema – ističe naš sagovornik, te dodaje da nastavlja svoj humanitarni rad, a trenutno vrši pripreme za dolazak oko 50 djece iz BiH u Holandiju.
Kada je došao u Holandiju, Reufa ništa nije čekalo, naprotiv sve je morao stvarati sam, ali ističe da je dobio i veliku šansu od holandskog društva kako bi uspio.
– U jednom momentu sam odlučio da i ja moram pomagati drugima i uraditi nešto više za društvo. Najlogičnije mi je bilo da pomažem okolini gdje sam rođen i to ću i raditi sve dok mogu – zaključuje Aždahić.
Izvor: Faktor
Autor: E. Hadžimejlić