Svjetski dan moždanog udara (World Stroke Day) obilježava se svake godine 29. oktobra na inicijativu Svjetske organizacije za moždani udar (World Stroke Organization). Cilj je upozoriti javnost o važnosti preventivnih aktivnosti i promociji zdravog životnog stila, pravovremenog liječenja i rane rehabilitacije osoba koje su doživjele moždani udar, te podizanje svijesti šire javnosti o faktorima rizika moždanog udara, podići nivo svjesnosti o prevenciji moždanog udara.
Svrha Svjetske kampanje protiv moždanog udara je slanje jedinstvene i ustrajne poruke širom svijeta kako bi se osigurala trajna usmjerenost na problem moždanog udara.
Apopleksije, moždani udar, moždana kap (engleski – stroke, njemački – schlage) predstavlja nagli poremećaj krvotoka mozga i centralnog nervnog sistema, odnosno stanje u kom protok krvi nije dovoljan da zadovolji metaboličke procese nervne ćelije za kiseonikom i glukozom. Izraz „apopleksija“ (udar odozgo) prvi je upotrebio Hipokrat za paralizu nastalu na ovaj način.
Postoje dvije osnovne vrste moždanog udara:
- ishemijski moždani udar, koji čini 75- 80% svih moždanih udara i nastaje zbog nemogućnosti snabdijevanja moždanog tkiva zbog okluzije (začepljenja) krvnog suda,
- hemoragijski moždani udar, koji se odnosi na krvarenje u mozgu.
Klinička slika ishemijskog moždanog udara obilježena je naglim početkom, a simptomi su istostrani gubitak vida, ispadi u vidnom polju, motorička slabost ekstremiteta, trnjenje, smetnje govora, čitanja, zanemarivanje jedne strane tijela. Ovaj tip apopleksije predstavlja hitno stanje koje zahtjeva urgentno zbrinjavanje na neurološkim odjeljenjima.
Nasuprot tome, početak glavobolje i ukrućen vrat ukazuju na krvarenje. Kliničku sliku upotpunjuju i glavobolje, mučnine, povraćanje, poremećena stanja svijesti i visok krvni pritisak. Češće rezultira smrtnim ishodom i većom onesposobljenošću nego ishemijski moždani udar. Ova vrsta moždanog udara je najmanje podložna tretmanu, iako medicina svakodnevno napreduje.
Faktori rizika za razvoj moždanih udara su: povišeni krvni pritisak, pušenje, srčane bolesti, povišene masnoće u krvi, šećerna bolest, nezdrava prehrana, stres, tjelesna neaktivnost, debljina, upotreba alkohola i narkotika.
Obzirom da rehabilitacija nakon moždanog udara uključuje veliki broj stručnjaka i traje dugo, a to sve osim što iscrpljuje osobu, njenu porodicu i ostavlja svojevrsne trajne posljedice, predstavlja i veliki trošak za društvo. Zato kažemo da je prevencija najbolji pristup u liječenju moždanog udara. Ona se najprije odnosi na modifikaciju faktora rizika i poboljšanja načina života.