U svom godišnjem planu, vikend koji je Planinarsko društvo “Visočica” planirao još od januara bio je rezervisan za uspon na Hajlu i obilazak Prokletija.
“U petak rano ujutro, 12 članova našeg društva krenulo je na put prema Rožajama, odakle smo imali zanimljivu i nesvakidašnju vožnju kamionom do planinarskog doma Grope. Iako nas je cijelim putem pratila kiša, naše dobro raspoloženje nije jenjavalo. S nestrpljenjem smo iščekivali dolazak u dom, gdje smo ostatak večeri proveli u ugodnom druženju uz vatru, jer toplih ljetnih noći na Hajli jednostavno nema.
Subotnje jutro dočekalo nas je uz zrake sunca. Nakon doručka i priprema krenuli smo prema vrhu Hajle. Uz dobro raspoloženje, lagan tempo i savršene vremenske uslove, svih 12 članova uspješno je stiglo na vrh Hajle (2.403 m n. v.). Na vrhu smo proveli neko vrijeme uživajući u suncu i veličanstvenim pogledima na planine Crne Gore, Srbije, Albanije i Kosova.
Poseban trenutak ovog pohoda bilo je uručenje medalje našem članu Muhamedu Klepi, koji je kao najmlađi član društva(11 godina)uspješno osvojio vrh Hajle, visok 2.403 metra nadmorske visine. Na povratku smo uživali u ljepotama prirode, brali planinsko cvijeće i ljekovite biljke te se divili krajolicima koje samo priroda može stvoriti.
Jednako smo se radovali i povratku u planinarski dom, gdje nas je čekao tradicionalni crnogorski kačamak. Svi smo s oduševljenjem uživali u ovom zdravom i ukusnom jelu koje nam je pripremio naš domaćin Feka. Veče smo nastavili u ugodnom druženju i pripremama za rano ustajanje.
Prokletije su nas i posljednjeg jutra nagradile prekrasnim suncem. Već u šest sati ujutro popili smo jutarnju kafu, doručkovali i krenuli prema Rožajama, a zatim i svojim kućama. Usput smo svratili u Sjenicu kako bismo kupili poznate domaće mliječne proizvode i napravili kratku pauzu uz kafu.
Veliko hvala našem domaćinu Feki na izuzetnom gostoprimstvu, zahvaljujući kojem smo se tokom ova tri dana osjećali kao kod kuće i kao jedna velika porodica.
Kućama se vraćamo puni prelijepih uspomena, novih iskustava i dobrog raspoloženja, s jednom zajedničkom željom – da se što prije ponovo vratimo planinama koje nas uvijek dočekaju raširenih ruku.”
RTV Visoko/Visoko.co.ba/PD “Visočica”