Plastenička proizvodnja je uzgoj biljaka u zaštićenom prostoru koji omogućava raniju berbu, veće prinose i zaštitu usjeva od lošeg vremena, tako će reći stručne knjige, na terenu plastenička proizvodnja zavisi od mnogo faktora. Ova godina je primjer od samog početka do evo berbe, bilo je zimus šteta na plastenicima, pa kasni mraz, zagrijavanje rasada i puno kiše.
„Sad se odražava taj kasni rasad u tome da imamo na prvom i na drugom, kako kažemo spratu dosta dobar rod. Na trećem i četvrtom, gdje je uhvatilo neku onu vrućinu, već tu malo rod se smanjuje, ali sve u svemu, je dobro. I vremenske prilike, bilo je svašta, bilo je i kiše i leda i svega, ali uvijek imate tu i jednu dobru i jednu lošu stranu. Koliko je ova dobra strana, koliko je sve nakislo, hvala Bogu da ne moramo ni zalijevati, jer niko ne može zaliti kao priroda. Ove štete koje smo imali, koje je led uradio, nisu to dugotrajne štete, to su privremene štete, obnovile su se i blitva i tikvica. Sad trenutno smo u najboljem jeku berbe kada nam prispijeva sve u plasteniku i paradajz, paprika i krastavac. Sve u svemu, nama je lakše proizvesti nego prodati.“, ističe Samra Muratović, vlasnica obrta “Volovsko Srce“
Muratovići pod plastenicima imaju dunum i tri stotine metara, a vani je posijano oko osam dunuma različitim poljoprivrednim kulturama. I pomenula je problem sa plasmanom domaćih visokokvalitetnih proizvoda.
„Ja bih rekla da nije problem toliko do nas, koliko je problem do uvoza. Pijace su prezasićene uvozom, Visoko je nekad bilo najpoznatije po izvozu paprike inače povrća , dok se sad većina te robe uvozi. Onda dođete u situaciju ne da ne možete konkurisati, vi imate robu, imate sve. Ali takve su cijene da se vama ne isplati neke kulture uopće raditi, znači kulture koje se uvoze ne isplati se raditi. Jednostavno nemate plasman da prodate. Mi hvala Bogu, imamo naše stalne kupce koji kupuju, znači imamo ljude koji od nas otkupljuju, mi direktno ne idemo na pijacu, jer ne možete stići i proizvoditi i prodavati, to fizički nije izvodivo. Mi imamo svoje kupce koji prepoznaju naš kvalitet, ali i oni naravno imaju problem kao i svi ostali sa konkurencijom i sa cijenama.“, reče nam Samra i dodaje da se od poljoprivrede ipak može lijepo živjeti. Teško da se može nešto obogatiti, živimo cijela porodica od ovog posla i zadovoljni smo.
„ Ima i odmora i posla, uglavnom, poljoprivreda je sabur, na prvom mjestu. Znači sabur i ljubav, jer vi kad krenete raditi u poljoprivredi, kad krenete ulagati u trećem i četvrtom mjesecu, trebate čekati da vaši proizvodi prispiju na stolove za prodaju, na trpeze da kupci to kupuju, treba čekati avgust, septembar, oktobar, pa i do u kasnu jesen i zimu. Isto tako , moram biti dobar ekonomista i biti dobro snalažljiv i znati to sve rasporediti, tu zaradu za cijelu godinu.“, zaključuje vrijedna vlasnica Obrta „Volovsko Srce“
Treba razmišljati i o unaprjeđenju proizvodnje, alata, plastenika.. Mi smo zadovoljni kažu Muratovići i boravak u ovoj čistoj prirodi je dar od Boga.
Mirha Ganić